Uzgoj gljiva u vlastitom vrtu san je mnogih ljubitelja gljiva. Slučaj nije lak, ali uz puno upornosti i malo sreće može biti uspješan.
Jela s divljim gljivama u glavnoj ulozi zauzimaju važno mjesto u poljskoj kuhinji. No da bismo ih mogli pripremiti, prvo moramo otići u šumu brati gljive. Nažalost, ima mnogo voljnih pa nije svaka sezona gljiva uspješna. Možda se zato sve češće trudimo uzgajati te organizme u vlastitom vrtu, iako su takvi pokušaji često neuspješni.
Nažalost, uzgoj šumskih gljiva, tzv mikoriz (koji živi u simbiozi s drugim biljkama) mnogo je teži zadatak od uzgoja gljiva ili bukovača, iako ni to nije najlakši zadatak. Imaju niz sasvim specifičnih uvjeta koji im omogućuju rast i razvoj, koje je teško ponovno stvoriti u umjetnim uvjetima, stvorenim ljudskom rukom. Nije prvi put da se oponašanje prirode pokazuje kao veliki izazov.
Gljive u vrtu, tj. Uvjeti potrebni za razvoj micelija
Koźlarz koji je rastao u vrtu u blizini breze.Razumijevanje uzroka koji ometaju uzgoj šumskih gljiva u vrtu treba započeti specifičnim vezama između micelija ovih organizama i korijena stabla s kojim žive u simbiozi.Pri skupljanju gljiva dobivamo samo njihove mljevene dijelove, tzv plodnih tijela, dok najvažniji dio ostaje pod zemljom. Međutim, ni plodna tijela ni micelij nemaju klorofil u tkivima, pa se ne mogu hraniti poput, na primjer, biljaka.
Zbog toga su razvili druge metode dobivanja hrane, od kojih je najčešća simbioza s korijenjem zeljastih biljaka i drveća. Domaćini im osiguravaju potrebne sastojke za život i razvoj (produkti fotosinteze), dok im se gljive vraćaju transportom vode, minerala i drugih vrijednih spojeva u biljna tkiva.
Ti su odnosi, međutim, vrlo složeni jer ponekad samo određene biljne vrste mogu koegzistirati s određenim vrstama gljiva. Stoga je iznimno važno pažljivo poznavati te odnose i odabrati pravu gljivu za pravo drvo, zahvaljujući kojoj se može razviti.
Na primjer, koze rastu u blizini breze (kozja buba i kozja koza) i jasike (koza), vrganje uz borove, smreke, bukve ili hrastove, a leptiri rastu u blizini borova (sve dok tlo nije previše bogato) i stabla ariša.
Međutim, osiguravanje pravog stabla ili određene vrste gljiva nije jamstvo uspjeha. Nekoliko drugih čimbenika, poput tla, vremenskih uvjeta i prisutnosti drugih organizama, doprinose uspjehu. Šume imaju vrlo posebnu vrstu tla. Obično je prekriven debelim slojem razgrađene i vlažne organske tvari s lišća, iglica i drva.
Jeste li znali da su gljive zdrave? Upoznajte njihova svojstva
U vrtu ne dopuštamo izgradnju takve posebne strukture, pa će sama ta činjenica biti velika prepreka za gljive. Osim toga, šumske gljive također imaju koristi od društva drugih organizama, poput bakterija, biljaka pratilaca i drugih gljiva, što znači da uzgoj omiljenih vrsta može biti uspješan samo na šumskim parcelama ili u neposrednoj blizini šume.
Gljive su povezane s određenim vrstama drveća.Kako uzgajati gljive na zemljištu
Proces uzgoja započinjemo dobivanjem "sadnica". To mogu biti spore, kojih ima bezbroj pod zrelim kapicama, ili micelijske hife, koje se mogu kupiti od tvrtki specijaliziranih za stvaranje mikoriznih cjepiva. U prvom slučaju klobuk gljiva postavite donjom stranom prema tlu, prethodno iskopavši malu rupu na vlažnom mjestu, smještenom blizu korijena odgovarajućeg stabla. Ovo je relativno laka metoda, ali ima male šanse za uspjeh.
Uzgoj ovih gljiva bit će uspješan - provjerite kako uzgajati bukovače u vrtu
Mnogo bolji rezultati mogu se postići primjenom posebnog na korijenje odabranog stabla cjepivo protiv gljiva (međutim, treba imati na umu da tada postoji mogućnost pojavljivanja i otrovnih vrsta). Međutim, u oba slučaja na prve učinke morat ćemo čekati najmanje 2-3 godine (micelij se mora ukorijeniti i pravilno rasti) i nikada ne možemo biti potpuno sigurni da će cijela operacija biti uspješna.
Uzgoj gljiva na parceli zahtijeva strpljenje - na prve gljive morate čekati 2-3 godine.Ono što gljive vole, tj. Stvoriti prave uvjete za uzgoj gljiva
Odlučujući se na takav pokušaj, pokušajmo stvoriti uvjete za gljive što bliže prirodnim. Neka se lišće, iglice ili truli komadići kore skupe ispod odabranih stabala i ne ometajmo procese koji se u njima odvijaju. Osim toga, upoznajmo sklonosti i očekivanja određene vrste kako bismo vidjeli možemo li joj pružiti sve što joj je potrebno za razvoj.
Na primjer, vrijedni vrganj (boletus edulis) ne zahtijeva samo blizinu odgovarajućeg stabla, već i prisutnost sasvim specifičnih bakterija u supstratu i blizinu određenih vrsta žabokrečina. Stoga, na zemljištu koje se nalazi daleko od šume, vjerojatno ga nećemo vidjeti. S druge strane, Rydz mleczaj treba neposrednu blizinu borova i smreka, kao i puno vlage u tlu. Najranije možemo očekivati mlaćenicu, ako je stavimo u ne baš bogatu, vlažnu i svijetlu podlogu, pored bijelog bora (mlaćenica) ili ariša (žuta mlaćenica).