Jesen je razdoblje intenzivnih vrtlarskih radova, osim berbe usjeva i zaštite višegodišnjih biljaka od zime, vrijedi se pobrinuti i za prilagodbu tla sljedećoj vegetacijskoj sezoni.
Gnojidba u jesen vrlo je korisna i može uvelike poboljšati intenzitet sljedećih usjeva.
Prednosti jesenske gnojidbe
Glavna prednost jesenske gnojidbe je ta što omogućuje puno vremena da se gnojiva ravnomjerno rasporede u tlo. Osim toga, hranjive tvari dobro će fermentirati, a tlo će u proljeće biti vrlo plodno. Velika prednost je mogućnost korištenja bilo koje vrste gnojiva, što nije moguće u proljeće i ljeto, jer prejake smjese mogu uništiti mlade biljke. Još jedna prednost je ravnomjerna raspodjela vrtnih poslova. Oplodimo li tlo u kasnu jesen, ono će biti pravilno pripremljeno za obradu u proljeće.
Hranjive tvari koje se biljkama opskrbljuju jesenskom gnojidbom
Kalij - jedan je od najvažnijih minerala, bitan posebno za razvoj mladih biljaka i plodova. Ako se u jesen stavi u tlo, biljke posađene u rano proljeće intenzivno će i zdravo rasti tijekom cijele vegetacijske sezone, a plodovi u razvoju bit će pravilno obojeni.
Kalcij - je sastojak koji se koristi za razkiseljavanje tla. Vapnjenje se najčešće izvodi u kasnu jesen, nakon završetka vegetacije. Na taj način ne moramo brinuti o oštećenju strukture biljke. Vapnenje je trajan postupak i dovoljno ga je raditi svakih nekoliko godina.
Fosfor - gnojiva koja sadrže visok sadržaj fosfora mogu se koristiti u kombinaciji s gnojem ili kompostom tijekom jeseni. Fosfor je važan za rast biljaka jer utječe na apsorpciju hranjivih tvari i minerala iz tla.
Biljke koje zahtijevaju jesensku gnojidbu
Gnojidba u jesen korisna je za većinu vrtnih biljaka, ali neke zahtijevaju posebnu gnojidbu. Ove biljke uključuju mlade četinjače (smreke, borove), također i voćke, poput stabala jabuka, krušaka, trešanja, šljiva te grmlja i drveća koje se koristi za stvaranje skulptura i živica: žutika, tavule, grab, borovica, planinski bor.