Jedan od najvažnijih zadataka prije proljetne sadnje i sjetve je pravilna priprema tla. Nakon jesensko -zimskog razdoblja biljke su potrošile ili isprale mnoge hranjive tvari
tla, stoga ih treba napuniti prije nove vegetacijske sezone.
U tu svrhu koristimo organska gnojiva koja bi trebala biti temelj za gnojidbu te ih nadopunjujemo odgovarajućim umjetnim gnojivima. Međutim, tako da biljke imaju
dobrobiti takvog hranjenja treba provoditi na promišljen i pravilan način.
Procjena potreba biljaka za hranjivim tvarima
Prije odabira pravog gnojiva najbolje bi bilo napraviti kemijsku analizu tla kako bi se provjerio njegov sastav. Međutim, ako nemamo takvu priliku, moramo se osloniti na prehrambene zahtjeve vrsta koje namjeravamo uzgajati te na vrstu i količinu gnojiva koja su do sada korištena. Najteže će biti odlučiti što nedostaje u tlu u rano proljeće, jer se to onda ne može zaključiti iz promatranja biljaka. Stoga je u tom razdoblju najbolje koristiti višekomponentna gnojiva koja osim osnovnih elemenata sadrže i brojne mikroelemente poput bora, željeza, bakra ili cinka.
Tijekom rastuće vegetacije bit će nam lakše utvrditi zahtijevaju li biljke dodatnu gnojidbu, zvanu prihrana, i koje im hranjive tvari nedostaju. Ne samo da će nam u tome pomoći pomno promatranje njihova općeg izgleda, već će nam pomoći i obližnji korov iz skupine tzv. indikatorske biljke (npr. kopriva, trobojne maćuhice, preslica, bijela djetelina i mnoge druge), čija prisutnost upućuje na specifična svojstva danog supstrata. Opće stanje biljaka također nam može puno reći o njihovim potrebama. Kada postoji nedostatak dušika u tlu, zeleni dijelovi se ispružaju, mlohavi su, tanki, slabi i često požute, dok višak ovog nutrijenta uzrokuje prebujan rast zelene mase na račun cvijeća i plodova, te produžuje vegetacije, izlažući biljke mrazu tijekom zime (npr. trajnice). Nedostaci uzrokovani nedostatkom fosfora doprinose inhibiciji rasta i stvaranju ljubičaste boje na lišću
i izbojci te uzrokuje poteškoće u postavljanju cvijeća, plodova i sjemena, a višak ovog spoja ometa rast i razvoj biljaka. Nedostatak kalija pak dovodi do potamnjivanja, žućenja i sušenja rubova lišća (u nekom povrću nastaje tzv. "Zelena peta", npr. Rajčica) i čini ih osjetljivijima na bolesti, dok višak dovodi do inhibicija rasta. Nešto je teže promatrati promjene povezane s nedostatkom mikronutrijenata, koji su također neophodni biljkama za pravilan rast i razvoj. Na primjer, nedostatak cinka ili željeza uzrokuje klorozu, a nedostatak bora uzrokuje žutilo i sušenje mladog lišća.
Vrste jednokomponentnih gnojiva
Dakle, kad smo u proljeće primijenili višekomponentno gnojivo (pogodno za većinu biljaka), a tijekom vegetacijske sezone uočili potrebu za dopunom nekih hranjivih tvari, možemo posegnuti za pravim jednokomponentnim gnojivom. Možemo birati uglavnom:
Dušična gnojiva - nadopunjuju nedostatke dušika, koji je najvažnija komponenta pravilnog rasta i prinosa, te se lako ispire i isparava iz supstrata, istovremeno je također lako predozirati se i ozbiljno naštetiti biljkama, okolišu (npr. onečišćenje podzemnih voda) i nas samih (konzumacija previše gnojenog povrća i voća). Stoga je važno slijediti upute na pakiranju te podijeliti dozu za određeno godišnje doba na 2-3 dijela i postupno nanositi na tlo. Dušična gnojiva dostupna su kao nitrat, kalcijev amonijev nitrat ili urea. Biljke s najvećom potražnjom za ovim sastojkom uključuju: ciniju, dalije, tulipane, krizanteme, crveni kupus, cvjetaču i prokulicu. Iz mnogih razloga biljke gnojimo dušikom posljednji put u srpnju ili oko 2 mjeseca prije planirane berbe voća i povrća. Ovaj se sastojak ne hrani biljkama s kratkom vegetacijom, npr. Rotkvicama, zelenom salatom, a također se izbjegava.
u gnojidbi biljaka mahunarki, budući da uz pomoć nodularnih bakterija vežu dušik iz zraka.
Fosforna gnojiva - nalaze se u obliku superfosfata ili koštanog maka. Ova komponenta se ne zrači niti ispire tako brzo kao dušik, ali je njezina dostupnost ograničena tzv regresija, tj. transformacija u oblike nedostupne biljkama, osobito na kiselim i alkalnim tlima. Nakon primjene takve gnojidbe potrebno ju je pomiješati s gornjim slojem zemlje jer je teško prodrijeti u nju. Najveću potražnju za ovim sastojkom pokazuju mlade biljke i krizantema, dalija, cinija, božur, tulipan, kao i cvjetača, prokulica, rajčica i paprika.
Kalijeva gnojiva - ovaj važan nutrijent lako se izlučuje u dublje slojeve tla, pa je njegovo redovito nadopunjavanje vrlo važno. Vrijedno ga je dodati u tlo u proljeće, jer kada se nanese u jesen, izloženo je velikim količinama bljuzgave vode. Na tržištu je uglavnom dostupan u obliku kalijeve soli i kalijevog sulfata, ali vrijedi zapamtiti da sulfati zakiseljavaju tlo. Najveću potražnju za ovim sastojkom pokazuju: dalije, perunike, gladiole, božuri i cvjetača, prokulice, rajčica i paprika.
Složena gnojiva
Na tržištu postoji široka paleta složenih gnojiva koja su obično rastresita ili tekuća. Među rastresitim, pozornost zaslužuju polifoska (tlo, predsjetva, koja sadrži različite kombinacije NPK-a) i azofoska (sadrži skup makro i mikroelemenata, kako za proljetno tako i za prihranu, pogodnih za većinu biljaka). Među tekućinama možemo razlikovati višekomponentni florovit, namijenjen za folijarno prihranjivanje (prskanje lišća
i dijelovi iznad zemlje) ili tla