Unatoč raznolikosti umjetnih gnojiva, ništa ne može zamijeniti organsku gnojidbu u vrtu, koja je ekološka, zdravija i sigurnija za biljke i okoliš. Iako je organsko gnojivo sporije od mineralnog, ono ne oštećuje biljke i ne zagađuje tlo.
Što je stajnjak i kako ovo gnojivo djeluje
Na raspolaganju imamo više vrsta prirodnih gnojiva, ali najvrjednije i najjače od njih je stajnjak. Napravljen je od fermentirane životinjske balege uz dodatak stelje i sadrži puno minerala (m.drugi dušik, fosfor, kalij, magnezij, kalcij i mikroelementi, uključujući bakar, cink, bor, natrij) i druge vrijedne tvari (npr. humus, tj. raspadnuti organski ostaci), bez kojih biljke ne bi mogle.
Gnoj značajno poboljšava kvalitetu tla, povećava njegova upojna (tlo je vlažnije) i toplinska svojstva (tlo se brže zagrijava) te potiče stvaranje humusa.
Što trebate znati o svježem gnoju
Nažalost, stajnjak u svježem obliku nije pogodan za gnojidbu biljaka neposredno prije njihovog uzgoja jer je previše koncentriran i može oštetiti biljke. Osim toga, može se jako razlikovati i po sastavu, ovisno o tome od kojih životinja potječe (npr. konj, govedo, svinja) i koliko stelje sadrži, što otežava određivanje koncentracije elemenata koje sadrži (uglavnom dušika).
Koliko često i kada gnojiti svježim stajnjakom
Svježi stajnjak se koristi najviše jednom svake 3-4 godine u jesen (mora imati vremena da se razgradi do proljeća).Gnoj treba prekopati sa zemljom. Koristi se na nasadima namijenjenim za uzgoj povrća s visokim prehrambenim zahtjevima, kao što su kupusnjače ili tikve (usjev u prvoj godini nakon gnojenja - termin se koristi samo kada se koristi za gnojidbu svježim gnojem).
Također je važno zapamtiti da neko povrće ne voli svježi stajnjak, pa se nakon primjene može uzgajati tek nakon 2-3 godine (to uključuje korjenasto povrće).
Osušeni stajnjak - bolji od svježeg za vrt
U kućnim vrtovima praktičnije je koristiti osušeni stajnjak (usitnjen ili granuliran), koji zadržava sve vrijednosti svježeg stajnjaka, ali nema neugodan miris, sigurniji je za biljke. Sastojci nisu tako koncentrirani kao u svježem stajskom gnoju, pa nema rizika od oštećenja i prekomjerne gnojidbe biljaka.
Osušeni stajnjak je također lakši za korištenje - pogodan je za sve biljke, bez pridržavanja pravila uzgoja u određenoj godini nakon gnojenja i može se koristiti u različito vrijeme.Takav je gnoj također praktičniji za skladištenje (obično dostupan u praktičnoj plastičnoj ambalaži). Također je bez jajašaca i ličinki parazita i patogenih uzročnika te ne sadrži sjemenke korova (nalaze se u svježem gnoju), što uvijek vrijedi provjeriti čitajući podatke na pakiranju.
Osušeni stajski gnoj: zdrobljen ili granuliran
Manje prikladna varijanta suhog stajnjaka je usitnjeni osušeni stajnjak, koji je prašnjavog oblika pa ga je teže dozirati i treba zaštititi dišne puteve od njega (može biti jako prašnjav). Puno praktičniji od njega je osušeni granulirani stajnjak, koji ima oblik malih, grudastih i lakih za korištenje granula.
Kako i kada gnojiti suhim stajnjakom
Osušeni, usitnjeni i granulirani stajnjak može se gnojiti svake godine u jesen ili proljeće, a po potrebi i tijekom vegetacije, u koncentracijama prema navodima proizvođača.Nakon njegove primjene, supstrat treba obilno zaliti jer će tek tada hranjiva koja se nalaze u njemu postati aktivna.
Međutim, koju god vrstu stajnjaka koristili, moramo imati na umu da ga odmah nakon posipanja po površini tla treba pomiješati sa supstratom, inače će mineralni spojevi početi oksidirati i doći će do gubitka hranjivih tvari značajan.
Ograničenja upotrebe svježeg stajnjaka
Odlučimo li se koristiti svježi stajnjak, moramo imati na umu i određena ograničenja predviđena u tom slučaju zakonom (Zakon o gnojivima i gnojidbi, Službeni glasnik iz 2007., br. 147, točka 1033), koja, između ostalih i drugi zabranjuje primjenu stajskog gnoja na naplavljenim, duboko smrznutim, snijegom prekrivenim i kišnim tlima. Također se ne smije koristiti u blizini zahvata pitke vode i kupališta, ili ispod povrća s kratkom vegetacijskom sezonom, namijenjenog izravnoj konzumaciji.