Gnojidba biljaka jedan je od najvažnijih tretmana njege. U vrtovima se biljke uzgajaju na malim prostorima iu velikoj gustoći, zbog čega brzo upijaju mnogo hranjivih tvari iz zemlje, koje je potrebno nadopuniti gnojivima. Tretman je posebno važan u voćnjaku, gdje rastu zahtjevne kulture koje daju obilne urode i imaju veliku potražnju za hranjivim tvarima.
Koja su gnojiva i elementi potrebni voćkama
Najvažniji elementi koje voćke unose su makroelementi kao što su dušik, kalij i fosfor, ali važni su i mikroelementi (m.između ostalog: magnezij, željezo, bor, cink), jer iako ih drveću treba malo, oni imaju značajan utjecaj na prinos, razvoj korijenskog sustava, otpornost i asimilaciju makronutrijenata od strane biljaka.
Međutim, treba imati na umu da se svježe posađeno drveće ne gnoji. Gnojidbu započinjemo u prvoj godini nakon sadnje, isključivo dušičnim gnojivima, dok od 2-3. godine stabla opskrbljujemo i drugim hranjivima.
Vrijedi provjeriti sastav tla
Prije nego krenemo u gnojidbu voćnjaka, dobro je provjeriti sastav tla tako da uzmemo uzorak i pošaljemo ga u odgovarajući laboratorij. Na taj način se može precizno odrediti količina pojedinih elemenata u supstratu i lakše odabrati omotač gnojiva i njegovu dozu. Analiza tla posebno će biti korisna kada namjeravamo koristiti jednokomponentna mineralna gnojiva koja treba vrlo pažljivo dozirati.
Dušična gnojiva za voćke
Najvažniji element bez kojeg biljke ne mogu je dušik, uglavnom odgovoran za razvoj zelenih dijelova (izbojci, listovi). Dušik se nadoknađuje u tlu svake godine, primjenom u rano proljeće (ožujak-travanj) u pola ili 2/3 (na teškim tlima) doze predviđene za sezonu te nakon cvatnje i pupanja, obično krajem lipnja ( druga doza).
U početku se koristi cca 5 g dušika po 1 m², dok kod stabala koja već rađaju cca 8 g dušika po 1 m². U proljeće se najčešće koristi dušik za opskrbu stabala u voćnjaku ureom, dok se druga doza koristi u obliku amonijevog nitrata. Ako je drveće oštećeno mrazom i otpustilo cvjetove, bolje je odustati od druge doze dušičnog gnojiva.
Trešnje imaju najveću potrebu za dušikom, najmanju šljive i trešnje, a najmanju jabuke i kruške.
Kada i kako gnojiti kalijem
Još jedan važan element za voćke je kalij koji se također koristi svake godine, ali u jednoj dozi u rano proljeće (ožujak-travanj). Za stabla koja već daju plodove preporučuje se upotreba kalija u količini od 7-12 g po m2 (npr. kalijev sulfat, kalijeva sol).
Jabuke i trešnje imaju najveću potražnju za ovim elementom.
Fosfor za voćke
Fosfor za voćke je također važan, ali obično ga ne nedostaje u supstratu, pa ga biljkama možete opskrbiti tek kada pokažu simptome njegovog nedostatka (npr. mali plodovi, lišće s ljubičastom bojom na ploča) ili jednom godišnje nekoliko godina. Ovaj element posebno pomaže u ukorjenjivanju mladih biljaka, pa je dobro njime nahraniti tlo u jesen, prije proljetne sadnje drveća.
Što treba zapamtiti kod primjene mineralnih gnojiva
Kad koristite mineralna gnojiva, ne zaboravite da se ona mogu posipati po površini tla tek nakon što se ono otopi. Ako je zima duga i gnojidba kasni, prosuta gnojiva se mogu zaliti, zahvaljujući čemu će brže prodrijeti u supstrat. Gnojiva treba raspršiti po površini zemlje u krugu jednakom promjeru krošnje.
Primjena gnojiva
Jednom svake 3-4 godine vrijedi koristiti stajnjak umjesto mineralnih gnojiva (rano proljeće ili kasnu jesen, pomiješati ga s gornjim slojem tla ili koristiti kao malč), posipajući ga oko stabala tako da se ne dodiruje prtljažnik.
Složena gnojiva za voćke
Ako nismo sigurni u sastav tla ili nemamo iskustva u korištenju jednokomponentnih gnojiva, bolje je koristiti višekomponentna gnojiva namijenjena za tu svrhu (npr. Agrecol, Biopon, Target) hraniti voćke. Imaju pravilno uravnotežen sastav i sadrže mikroelemente važne za biljke. Ako ih koristimo prema uputama proizvođača, rizik od predoziranja znatno je manji nego u slučaju jednokomponentnih gnojiva.