Gnojidba je jedan od najvažnijih tretmana za njegu koje moramo izvesti u vrtlarstvu kako bi se naše biljke pravilno razvijale, zdravo rasle, obilno cvale i dale zadovoljavajuće usjeve.
Međutim, očekivani rezultati mogu se postići samo pravilnom i pravilnom gnojidbom, što nije lak zadatak. Različite vrste biljaka imaju različite prehrambene potrebe i očekuju neznatno različite udjele pojedinih minerala. U prirodi sami biraju najprikladniji položaj, u vrtu odlučujemo gdje će rasti, pa je naša odgovornost pružiti im ono što im je najpotrebnije. Stoga prije odabira prave vrste gnojiva moramo znati zahtjeve biljaka koje ćemo uzgajati.
Biljke indikatori
Drugi važan element je upoznavanje svojstava tla koje imamo na svojoj parceli. Ako nismo u mogućnosti provesti kemijsku analizu supstrata, pokušajmo barem približiti njegov sastav, čemu će pomoći divlji korov, zvan indikatorske biljke. Na taj način možemo procijeniti i parametre vezane za pH reakciju i sadržaj minerala.
Upoznajte: Indikatorske biljke. Ono što kažu o tlu u vrtu
Na neutralnim tlima najvjerojatnije ćemo pronaći skakavca, poljskog bršljana ili gavez, na kiselim tlima bit će preslica, ljutič i ljubičica, dok ćemo na alkalnim tlima naći poljski mak, trn, gospinu travu i snopove. Plodna tla željno naseljavaju kopriva, kvinoja, krizantema i mljevena bazga, kopriva bogata dušikom, dresor ili matičnjak, dok su trputac i bijela djetelina siromašni ovom komponentom. Na podlozi bogatoj fosforom nalazimo panaceju i bijelu djetelinu, a gdje ima malo treme i metvice. Kalij također mogu odrediti biljke, jer vlatnjak i savijena trava vole njegovu nisku razinu, dok panaceji i vlati treba više. Takva priprema omogućit će nam izbjegavanje prekomjerne gnojidbe, koja je vrlo opasna za biljke, ili jednako nepovoljne pothranjenosti.
Prekomjerna gnojidba biljaka
Prekomjerna gnojidba može dovesti do mnogih problema u razvoju biljaka. Višak dušika, koji se biljkama najčešće događa, može uzrokovati njihovo prekomjerno rast zelene mase, smanjuje visinu i kvalitetu usjeva te ih čini osjetljivima na gljivične bolesti. Prekasna primjena ovog gnojiva otežava mnogim biljkama da ovjese izdanke i produljuje vegetaciju višegodišnjih biljaka, što ih čini osjetljivima na zimske mrazeve, pa je najbolje dati to zadnji put početkom srpnja. Osim toga, trebali biste vrlo pažljivo gnojiti biljkama dušika koje su posađene nakon usjeva vrsta obitelji mahunarki, čije korijenje veže dušik iz zraka i akumulira ga u supstratu. Nešto blaži učinci prate prekomjernu gnojidbu drugim spojevima, premda ih također ne treba podcijeniti. Na primjer, prevladavanje kalija u tlu otežava biljkama apsorpciju magnezija i kalcija, dok višak fosfora ometa apsorpciju željeza i bakra. Svi ti poremećaji utječu na stanje biljaka, o čemu svjedoče razne mrlje, promjena boje, nedostatak rasta, prekomjerna bujnost, isušivanje, loš prinos i druge uznemirujuće promjene u izgledu, kao i veća osjetljivost na bolesti i štetnike.
Slanost tla
Prekomjerna gnojidba također može rezultirati slanošću supstrata, što opet dovodi do fiziološke suše, odnosno nemogućnosti biljke da apsorbira odgovarajuću količinu vode iz supstrata. Tada se obično osuše i odumiru. U takvoj situaciji jedino preostaje obilno zalijevanje podloge, što također nije idealno rješenje, jer ometa pristup kisika korijenu. Stoga je bolje izbjegavati prekomjernu gnojidbu nego kasnije pokušati smanjiti njezine učinke.
Izbjegavanje grešaka u gnojidbi
Da biste to učinili, odaberite najprikladniju vrstu gnojiva, koristite je u dozama u skladu s preporukama na pakiranju pripravka (gnojiva ne mjerite "na oko") i koristite sredstva samo iz provjerenih izvora, jer krivotvoreni proizvodi mogu sadržavati drugačiji sastav od deklariranog. Također morate paziti na datume isteka valjanosti naznačene na pakiranju jer se s vremenom sastav smjese može promijeniti, a spojevi sadržani u njoj mogu postati neučinkoviti ili čak otrovni.
Gnojiva treba ravnomjerno rasporediti kako se ne bi nakupila na jednom mjestu, zatim ih pomiješajte s gornjim slojem zemlje i nježno zalijevajte. To će spriječiti provjetravanje formulacije i omogućiti bolju raspodjelu hranjivih tvari. Pokušajmo također mineralnu gnojidbu nadopuniti organskim gnojivima, što će smanjiti rizike povezane s prekomjernom gnojidbom i oštećenjem strukture tla. Stoga vrijedi imati komposter na parceli, koji ćemo podržati u pravilnoj prehrani naših biljaka.
Također trebamo imati na umu da ne treba pretjerivati u vapnovanju supstrata, jer se previše alkalno teže neutralizira nego previše kiselo, a većina biljaka preferira neutralno tlo.
Racionalna i promišljena gnojidba zasigurno je najbolji jamac zdravlja i ljepote biljaka koje uzgajamo.