Hrana sa šumskim gljivama u glavnoj ulozi zauzimaju važno mjesto u poljskoj kuhinji. No, da bismo ih mogli pripremiti, prvo moramo otići u šumu brati gljive. Volontera je, nažalost, mnogo, pa nije svaka sezona gljiva uspješna. Možda zato sve više pokušavamo uzgojiti ove organizme u vlastitom vrtu, iako takvi pokušaji često završe neuspješno.
Hint: Kako sušiti gljive i koje su najbolje za sušenje
Nažalost, uzgoj šumskih gljiva, tzv. mikoriznih biljaka (žive u simbiozi s drugim biljkama), puno je teži zadatak od uzgoja gljiva ili bukovača, iako ni to nije lak posao.Imaju niz vrlo specifičnih uvjeta koji im omogućuju rast i razvoj, a koje je teško ponovno stvoriti u umjetnim uvjetima koje je stvorio čovjek. Nije prvi put da se oponašanje prirode pokaže pravim izazovom.
Gljive u vrtu, odnosno uvjeti potrebni za razvoj micelija
Upoznavanje razloga koji otežavaju uzgoj šumskih gljiva u vrtu treba započeti s posebnim vezama između micelija ovih organizama i korijenja stabla s kojim žive u simbiozi.
Branjem gljiva dobivamo samo njihove nadzemne dijelove, tzv. plodna tijela, dok najvažniji dio ostaje pod zemljom. Međutim, niti plodna tijela niti micelij nemaju klorofil u svom tkivu, pa se ne mogu sami hraniti kao npr. biljke.
Stoga su razvili i druge načine dobivanja hrane, od kojih je najčešći simbioza s korijenjem zeljastih biljaka i drveća.Domaćini im osiguravaju sastojke potrebne za život i razvoj (produkte fotosinteze), a gljive im uzvraćaju prenosom vode, minerala i drugih vrijednih spojeva u biljna tkiva.
Međutim, ovi su odnosi vrlo složeni jer ponekad samo određene biljne vrste mogu koegzistirati s određenim vrstama gljiva. Stoga je iznimno važno detaljno poznavati te odnose i odabrati pravu gljivu za pravo stablo zahvaljujući kojem ono može rasti.
Primjerice, vrganji rastu u blizini breza (zlatnog vrganja i vrganja) i jasike (crvenog vrganja), vrganji uz borove, smreke, bukve ili hrastove, a maslačke gljive surađuju s borovima (kao sve dok tlo nije previše bogato) i ariša.
Međutim, osigurati pravo stablo za određenu vrstu gljive nije jamstvo uspjeha. Uspjeh također ovisi o nekoliko drugih čimbenika kao što su tlo, vremenski uvjeti i prisutnost drugih organizama.Šume imaju vrlo poseban tip tla. Obično je prekriven debelim slojem raspadnute i vlažne organske tvari iz lišća, iglica i drva.
Jeste li znali da su gljive zdrave? Otkrijte njihova svojstva
U vrtu ne dopuštamo izgradnju tako posebne građevine, pa će sama ta činjenica biti velika prepreka za gljive. Osim toga, šumskim gljivama dobro ide i društvo drugih organizama kao što su bakterije, popratne biljke i druge gljive, što znači da uzgoj vaše omiljene vrste može biti uspješan samo na šumskim parcelama ili u neposrednoj blizini šume.
Kako uzgajati gljive na svojoj parceli
Uzgoj počinjemo dobivanjem "sadnica" . To mogu biti spore, kojih je bezbroj ispod zrelih klobuka, ili hife micelija koje se mogu kupiti od tvrtki specijaliziranih za stvaranje mikoriznih cjepiva.U prvom slučaju klobuk gljive postavimo donjom stranom prema tlu, prethodno na vlažnom mjestu iskopamo manju rupu u blizini korijena odgovarajućeg stabla. Ovo je relativno laka metoda, ali ima male šanse za uspjeh.
Puno bolji rezultati mogu se postići primjenom posebnog cjepiva protiv gljivica na korijenje odabranog stabla (ali treba imati na umu da postoji i mogućnost pojave otrovnih vrsta). No, u oba slučaja na prve učinke trebat ćemo pričekati najmanje 2-3 godine (micelij se mora uhvatiti i pravilno rasti) i nikada ne možemo biti potpuno sigurni u uspjeh cijele operacije.
Što gljive vole ili stvoriti prave uvjete za uzgoj gljiva
Na primjer, cijenjeni vrganj (boletus edulis) zahtijeva ne samo blizinu odgovarajućeg stabla, već i prisutnost sasvim specifičnih bakterija u supstratu i blizinu određenih vrsta muhara.Stoga, na parceli koja se nalazi daleko od šume, radije ga nećemo vidjeti. Rydz milky pak treba blizinu borova i smreke te dosta vlage u supstratu. Šećer najranije možemo očekivati ako ga smjestimo u ne previše bogatu, vlažnu i svijetlu podlogu, u blizini običnog bora (šećernog sisača) ili ariša (žutog galeba).